iNteLigeNtna...tešKe misLi...teŽak žiWot

Ma da...čitam onaj poznati njegov kod...zanimljivo...mislila sam gledati film,ali mi je mama kupila knjigu...ona me nekako uvijek tjerala da čitam...
Neznam jeste li pročitali knjigu...meni je ..zanimljiva...ali me nekako samo potiče na to neko razmišljanje o crkvi,vjernicima...ima zanimljivih citata...ja vam savjetujem da ju pročitate...ako već niste...a vi...kako želite...

Neznam sad tko vjeruje u što i koga bi mogla uvrijediti svojim izjavama...ali ja ne vjerujem u Boga a pogotovo ne u Bibliju i nikako ne prihvačam kršćanstvo. Za mene je to glupost,znam da nekim ljudima to predstavlja nekakvu sigurnost u životu i prema tome se orjentiraju ali meni takve izmišljotine nikad nisu trebale. Ne bi htjela povrijediti one koji vjeruju,nego ih samo ne shvaćam. Znam da danas većina vjernika zapravo ne vjeruje u Boga i sve to...nego samo glume,iz mnogih razloga...ali postoje oni koji stvarno vjeruju...e oni mi nisu jasni.

Znam da o tuđim izborima ne treba raspravljati ali ja se samo trudim shvatiti...
Razmišljala sam nedavno o tim krštenjima,pričestima...i to...ja to ništa nisam obavila niti namjeravam...pa sam razmišlala o tome kad se jednog dana budem vjenčavala za svog odabranog...da ga sad odabirem bio bi to moj dragi...a njegova obitelj spada pod vjernike.Nisu neki pretjerani kršćani,ali izgleda da vjeruju...davno je i moj dragi izjavio da i on vjeruje u boga...to me zaprepastilo...ali,ponavljam,bilo je to davno.Tada nisam namjeravala započinjati raspravu o toj temi...znala sam da bi se samo posvađali...a danas mi je to teško spomenuti da ne bi opet rekao to isto. I tako sam razmišlala,što da se mi sad trebamo vjenčati,bi li on očekivao od mene da se ja vjenčam s njim u crkvi? Kako bi njegova obitelj na to reagirala...jer ja to ne bi prihvatila.Jer sva se vjenčanja nekako temelje na tom u crkvi,svatko tko ga zamišla,orjentira se na to neko prilaženje oltaru...svećenik.Što ne?

Vjerojatno bi on stao na moju stranu,ali tko zna,u budućnosti....ja ne biram ljude,ne obraćam pažnju na religijsku,rasnu ili kakvu god pripadnost...ali ne znam kako onda riješiti te nedoumice u budućnosti.
Glupo mi je reći da ne vjerujem u ništa...nekako,imam i ja ono nešto svoje...nije da ja sad vjerujem u neku nadnaravnu silu...nego si samo dajem tu sigurnost,koju drugi nalaze u svom Bogu...i ja koji put zamolim "Boga" da mi pomogne ili slično...ali to radim čisto zbog sebe,da sama sebi dam neku nadu i hrabrost,da je nešto uz mene...pa zbog toga ne razumijem te nekakve rituale vjerničke...neko odlaženje u crkvu,nediljom i slično,križevi,bogorodice...ne smatram da je to sve potrebno.

I kad sam davno bila u crkvi...samo sam se nagledala umornih ljudskih lica,koja su prazna i jedva čekaju da izađi iz crkve...zbog vrućine,gužve...te mise su tako dosadne...što vi ljudi vidite u tome? Ja bi samo odgovor...ne optužujem nikoga...